Dešavaju se i one godine kao što je ova kada trešnje ne stižemo da pojedemo, kada su pune činije na stolu, a ruka stalno posežu za još jednom.
Sočne, slatke, crvene kao najlepše uspomene iz detinjstva ranije još kada sam bila dete sećam se da su rodile svake godine a u poslednjih nekoliko godina uz višnje su pravi pravcati luksuz.
Ovaj put napravili smo i malu teglu uspomena koja se otvara zimi, uz kolače, palačinke ili jednostavno kao desert uz kafu, i koja nas vrati u toplo leto.
Sastojci:
1 kg trešanja
500 g šećera
2 dl vode
2 dl ruma
1 vanilin šećer
Priprema:
Trešnje operite, očistite od peteljki i po želji izvadite koštice.
Ređajte ih u čiste tegle, ali nemojte ih sabijati – neka ostane malo prostora da sirup lepo prođe između.
U šerpi prokuvajte vodu i šećer dok se potpuno ne rastopi i dobije se lagani sirup. Pred kraj možete dodati vanilin šećer.
Dok je sirup još topao (ne vreo), prelijte njime trešnje u tegli.
Kada se malo prohladi, dodajte rum.
Tegle dobro zatvorite i ostavite na tamnom i hladnijem mestu.
* Priprema trešanja u rumu u Vojvodini nema jedno „čisto” lokalno poreklo, već je deo šire srednjoevropske kulinarske tradicije koja se tokom istorije prenela na ovaj prostor.
Vojvodina je vekovima bila deo Habsburške (Austro-Ugarske) monarhije, pa su se zajedno sa stanovništvom mešali i običaji u ishrani. Upravo iz tog kruga dolazi navika čuvanja voća u alkoholu.
U Austriji i Nemačkoj postoji tradicija pravljenja Rumtopf-a – mešavine sezonskog voća koje se slaže sa šećerom i preliva rumom tokom leta.
U Mađarskoj i Češkoj takođe je bilo uobičajeno konzerviranje voća u alkoholu radi dužeg čuvanja i kao poslastica za zimu.
U Vojvodini se ovaj način pripreme odomaćio zahvaljujući: nemačkim (dunavskim Schwabama), mađarskim i austrijskim uticajima, građanskoj kuhinji 19. i početka 20. Veka I dostupnosti voća i šećera u ravničarskim domaćinstvima
Vremenom se prilagodio lokalnom ukusu i sastojcima, pa su trešnje i višnje postale čest izbor, jer ih ima u izobilju.
Zašto baš rum?
Rum nije bio domaće piće, ali je u to vreme bio dostupan kroz trgovinu i smatrao se „finijim“ dodatkom. Imao je nekoliko prednosti:
konzervira voće (alkohol sprečava kvarenje)
daje bogatu aromu
pretvara jednostavno voće u desert







































